Zašto su nam usne suve i ispucale tokom zime?
Ako bi odgovor tražili od kakvog brkatog ujaka koji bi u naletu svog hehe humora odgovorio dosetkom, pa zbog ljubljenja na vetru, bili bi mnogo bliži osećaju neprijatnosti usled ovakvog odgovora, nego istini.
Zato nećemo pitati njega, već nauku. A šta ona kaže, zašto se ovo dešava?
Kada je spoljašnja temperatura niska, telo pokušava da zadrži što više toplote, a kako je koža najveća površina preko koje se toplota gubi u okolinu, pokreće se evolucijom razvijen mehanizam kutane vazokonstrikcije. Sužavanjem krvnih sudova u koži (vazokonstrikcija) smanjuje se protok krvi kroz kožu, manje tople krvi dolazi do površine tela, manje toplote se predaje hladnom vazduhu. Ideja iza celog procesa jeste da više krvi ostane u centralnim delovima tela, kako bi se vitalnim organima osigurala telesna temperatura od 37°C.
Cena za ovo jeste pad temperature površine tela, uključujući i usne, što dovodi do usporavanja lokalnih biohemijskih reakcija koje se dešavaju u koži i usnama. Enzimi koji učestvuju u izgradnji zaštitne barijere kože, kao što su β-glukocerebrozidaza i kisela sfingomijelinaza smanjuju svoju aktivnost sa smanjenjem temperature.
Ovi enzimi su uključeni u proizvodnju ceramida – lipida koji čine zaštitnu barijeru kože (β-glukocerebrozidaza razgrađuje glukozilceramid u ceramid + glukozu, a kisela sfingomijelinaza razgrađuje sfingomijelin u ceramid + fosforilholin).
Ceramidi čine oko 50% međućelijskih lipida u stratum corneumu gde poput vodootpornog “silikona” popunjava prostore između mrtvih ćelija kože i tako sprečava gubitak vode i štite od spoljašnjih faktora.
Ova dva enzima su optimalno aktivni na telesnoj temperaturi od oko 37°C. Kada se temperatura kože smanji usled vazokonstrikcije, (npr. 10–20°C na površini zimi), aktivnost enzima se značajno usporava jer su enzimi osetljivi na temperaturu. Niža temperatura → smanjena aktivnost enzima → sporija brzina biohemijskih reakcija → manja proizvodnja ceramida. Manje ceramida znači da prostori između mrtvih ćelija više nisu dobro popunjeni, što dovodi do povećanog gubitka vode i posledične suvoće usana.
Usne su posebno pogođene jer prirodno imaju tanju barijeru i manje ceramida, pa je uticaj hladnoće izraženiji.
Krajnji rezultat jeste da voda brže isparava nego što koža uspeva da je zadrži. Slom biohemijskih procesa pod naletom hladnoće.
Iako balzami za usne ne utiču na aktivnost enzima, oni stvaraju fizičku zaštitnu barijeru.
Ovaj zaštitini sloj sprečava direktan kontakt sa hladnim, suvim vazduhom i vetrom i tako smanjuju transepidermalni gubitak vode, a usne ostaju hidrirane duže, čak i kad je enzimska proizvodnja ceramida usporena. Najbolje deluju preventivno, pre izlaska na hladno i kad se nanose redovno.
Bonus tip: Za dodatnu zaštitu birajte balzame sa ceramidima, oni direktno ’’popunjavaju’’ ono što hladnoća usporava!
Autor teksta je vanredni profesor dr Nikola Jojić