Klaster glavobolja je relativno redak oblik primarne glavobolje, koja se javlja kod 0,05–0,1% opšte populacije. Iako relativno retka, predstavlja jedno od najbolnijih stanja u medicini, a visok intenzitet bola povezan je sa pojavom suicidalnih misli i povećanim rizikom od suicida.
Kako izgleda akutni napad klaster glavobolje?
Klaster glavobolje karakterišu se napadima onesposobljavajućeg, izrazito snažnog, unilateralnog bola koji se javlja u serijama koje traju nedeljama ili mesecima, nakon čega nastupa period remisije koji traje mesecima ili godinama. Napadi klaster glavobolje javljaju se iznenada, bez znakova/simptoma koji prethode napadu, a maksimalan intenzitet bola nastaje nakon jednog do 15 minuta od početka napada. Napadi traju u proseku od 15 do 180 minuta, dok učestalost napada varira, od jednom u dva dana do osam napada u jednom danu.
Bolne epizode klaster glavobolje praćene su promenom autonomnih funkcija poput mioze, ptoze, otoka očnog kapka, lakrimacije i rinoreje koje se javljaju ipsilateralno na strani bola, a povlače se nakon napada. Ovaj oblik glavobolje je redak primer glavobolje koja se češće javlja kod muškaraca u odnosu na žene, i to sa tri do sedam puta većom učestalošću.
Tokom glavobolje pacijenti navode da je na NRS skali bol 10/10, unilateralan, najčešće lokalizovan intra ili supraorbitalno. Bol je praćen najmanje jednim autonomnim simptomom ipsilateralno.
Za razliku od pacijenata sa migrenom, mala je verovatnoća da će pacijenti sa klaster glavoboljom ostati mirni. Kod mnogih pacijenata prisutna je akatizija – izraziti nemir u nogama i mišićima, uz propratni osećaj unutrašnje uznemirenosti i potrebe za stalnim kretanjem. Nekada pacijenti udaraju glavom o zid ili druge tvrde predmete u pokušaju da umanje bol usled glavobolje. Napadi obično traju od 15 minuta do 3 sata i veoma brzo postižu maksimalan intenzitet. Mogu se javiti do osam puta dnevno, iako najčešće pacijenti doživljavaju napade dva puta dnevno, obično noću. Većina pacijenata će imati napade glavobolje koji traju nedeljama ili mesecima, nakon čega ulaze u remisiju koja traje mesecima ili godinama.
- Potencijalni okidači za klaster glavobolju:
- Gledanje televizije
- Alkohol
- Toplo vreme
- Stres
- Upotreba nitroglicerina
- Seksualna aktivnost
Istraživanja pokazuju da muškarci češće navode primenu alkohola kao okidača u poređenju sa ženama, dok je kod žena češći okidač nedostatak sna. Kod žena su takođe češće primećeni klaster periodi koji traju duže, a žene češće primenjuju i lekove u profilaksi.
Terapija akutnog napada klaster glavobolje
Abortivna terapija akutnog napada klaster glavobolje podrazumeva primenu 100% kiseonika i triptana.
Terapija kiseonikom zasniva se na inhalaciji 100% kiseonika putem maske ili nazalne kanile, s protokom od najmanje 12 l/min tokom 10–15 minuta. Ne postoje dokazi o neželjenim efektima primene kiseonika u terapiji akutnog napada klaster glavobolje, iako je neophodan oprez kod pušača i pacijenata s hroničnim opstruktivnim bolestima pluća.
Supkutana primena sumatriptana u dozi od 6 mg kod većine pacijenata nakon 5–10 minuta dovodi do prekida napada. Nedostatak ovog terapijskog pristupa jeste ograničenost s. c. primene sumatriptana na maksimalno dva puta tokom dana, pogotovo kod pacijenata koji imaju više od dva napada tokom 24 sata.
Verapamil je najčešće korišćen lek u profilaksi. Preporučuje se kao inicijalna profilaktička terapija kod pacijenata sa hroničnom klaster glavoboljom kao i u slučaju epizodične klaster glavobolje koja traje duže od 2 meseca. Primena verapamila započinje se dozom od 240 mg dnevno i titriše nagore ka dozi od 480 mg dnevno ukoliko se dobro toleriše. Tokom primene verapamila preporučuje se redovno praćenje srčane funkcije uz pomoć EKG-a. U slučaju da efikasnost verapamila u profilaktičkoj terapiji nije adekvatna, moguća je primena litijum karbonata, melatonina, valproata i intranazalno primenjenog kapsaicina.
Smernice navode i mogućnost primene kortikosteroida poput prednizona, blokadu većeg okcipitalnog nerva ili primenu topiramata, litijuma i galcanezumaba.
Autor teksta: vanr. prof. dr Nikola Jojić